Nepriznato tugovanje (i kućni ljubimci)

Paradoks bliskosti: Što više volimo, veća je tuga kada ode

Kućni ljubimci (ako nismo od onih koji nastoje ignorirati njihovo postojanje) ispunjavaju naše živote i društvene mreže svojim vratolomijama, nestašlucima i nespretnim reakcijama kad ih najmanje očekujemo. No, kućni ljubimci u naš život donose i toplinu i prihvaćanje - čak i u dobi kad više ne mogu trčkarati okolo, i dalje nam mogu uljepšati dan svojim blagim pogledom, predenjem ili sjedanjem u krilo. Stoga nije neobično kućne ljubimce smatrati prijateljima ili članovima obitelji.

Nažalost, ni kućni ljubimci nisu besmrtni - svi ćemo se jednog dana umjesto svakodnevnog kaosa koji kućni ljubimci stvaraju suočiti s tišinom i prazninom koje ostavljaju za sobom. Istraživanja pokazuju da tuga nakon smrti kućnog ljubimca može biti intenzitetom gotovo jednaka tugi nakon smrti osobe, pri čemu se ključnom odrednicom smatra bliskost. Ista ona bliskost koja se u suvremenim teorijama smatra jednim od tri esencijalne komponente prave ljubavi prema Sternbergovoj teoriji. Bliskost se odnosi na emocionalnu povezanost, osjećaj povjerenja, razumijevanja i prisnosti među bićima - bili to romantični partneri, prijatelji, članovi obitelji, što uključuje i kućne ljubimce. 

I tu dolazimo da paradoksa - što smo s nekim manje bliskim, to lakše podnosimo smrt te osobe (ili bića). Neki ljudi iz tog razloga bliskost ostavljaju po strani i ne razvijaju bliske odnose. No, što smo s manje ljudi bliski, to nam je život siromašniji. Ljudi su evoluirali kao bića zajednice - bliski odnosi esencijalni su za našu dobrobit. Pogledamo li na život kroz metaforu vrta, bliski odnosi predstavljali bi biljke prekrasnih i mirisnih cvjetova. Naravno, ako u vrtu posadimo pet takvih biljaka, više ćemo se morati potruditi oko njihovog održavanja nego ako posadimo samo jednu biljku. Isto tako, imat ćemo više posla ujesen kad biljke uvenu. No, cijeli period njihove cvatnje, koji je u pravilu poprilično duži, imat ćemo prekrasan i mirisan vrt kojeg ćemo se uvijek rado sjećati. Alternativno, nećemo imati posla s čišćenjem ujesen, pod cijenu gubitka svih boja i mirisa koje smo u međuvremenu mogli imati. Bismo li radije imali uvijek čist i prazan vrt ili vrt u koji je potrebno uložiti truda i energije, ali je zato prekrasan? Isto vrijedi i za život.

Budući da tugovanje za kućnim ljubimcem može intenzitetom biti podjednako tugovanjem za osobom, sve što ljudima olakšava tugovanje općenito trebalo bi vrijediti i u kontekstu kućnih ljubimaca. Međutim, norme i pravila ponekad nam stanu na put. Naime, u društvu u kojem živimo ne smatra se svako tugovanje jednako vrijednim. Tu dolazimo do pojma neodobrenog ili nepriznatog tugovanja koji opisuje procese tugovanja koji se u društvu ne smatraju jednakim tugovanjem za izgubljenom osobom. Naravno, postoje velike razlike između kultura o tome oko čega je primjereno tugovati, no u literature se kao primjeri neodobrenog tugovanja nerijetko spominju tugovanje nakon gubitka “posla iz snova”, kraja izvanbračnog romantičnog odnosa ili neželjenog prekida trudnoće. Kao i kod tugovanja nakon smrti kućnog ljubimca, u svim navedenim slučajevima tugovanje se smatra suprotstavljenim nekim društvenim pravilima, što za sobom nosi neugodne posljedice: budući da neodobreno tugovanje nije “pravo” tugovanje, pojedinci ne dobivaju društvenu podršku koju bi u slučaju “pravog” tugovanja primili. Time su dovedeni u dvostruko neugodnu situaciju: uz važan gubitak, uviđaju i da ih okolina ne razumije, što dodano osnažuje osjećaj samoće i napuštenosti te otežava proces oporavka. Naravno, sve navedeno zaista jesu oblici tugovanja.

Ljudske emocije su prirodne i svaki važan gubitak nas boli. Stoga se prvim korakom prema oporavku smatra davanje osobi prava na tugovanje. Time i osobi šaljemo poruku da nije sama u svojem iskustvu, što olakšava nošenje s gubitkom. Naposljetku, život je poput mozaika - ako ga želimo obojiti prekrasnim šarenim elementima, ponekad moramo platiti cijenu pokoje tamne pločice. Ovih dana u fokusu su nam tamne pločice nastale zbog gubitka bliskih prijatelja - bilo ljudskih, bilo životinjskih. I potpuno je prirodno da smo zbog njih tužni i da bismo radije da nisu dio našeg mozaika. No, bi li se isplatilo zbog toga žrtvovati i sve one prekrasne pločice našeg mozaika koje smo kroz te odnose stekli? 

Više informacija o ovoj temi možete pronaći u sljedećim istraživanjima:

Grief following pet and human loss: Closeness is key: Death Studies: Vol 40, No 5 

Pet-Loss-and-Disenfranchised-Grief-Implications-for-Mental-Health-Counseling-Practice.pdf