Trauma i mitovi o oporavku

Koliko istine ima u izjavama o oporavku nakon trauma s kojima se nerijetko susrećemo?

Mitovi o mentalnom zdravlju nerijetko stoje na putu oporavka i dobrobiti. U ovoj se objavi usredotočujemo na tri popularna mita o iscjeljenju trauma koji se nerijetko provlače kroz popularne knjige, serije i filmove, ali i svakidašnje priče s kojima se susrećemo.

• Mit: Vrijeme liječi sve rane, pa i traume.

  
  

Istina: Prolazak vremena sam po sebi ne liječi traume. Neobrađena trauma ne nestaje s vremenom, nego se „zamrzne“ u tijelu i psihi te se ponavlja kroz obrasce, odnose i reakcije. Zamislimo li traumu kao tjelesnu ranu, primjetit ćemo da i ona zacjeljuje samo u specifičnim uvjetima. No, ako ju stalno diramo, pogotovo u nesanitarnim uvjetima, postoji i relativno visoka vjerojatnost infekcije i pogoršanja unatoč prolasku vremena. Stoga možemo zaključiti da je prolazak vremena važan primarno zbog iskustava koja stječemo, a koja nam pomažu integrirati traume u vlastito iskustvo.

• Mit: Ako o traumi šutimo, proći će.

  
  

Istina: Kao ni vrijeme, ni tišina ne liječi. Potisnuta trauma ne nestaje, nego se izražava kroz tijelo, ponašanje ili odnose. Iako ne treba inzistirati na razgovorima o traumatskim iskustvima, pogotovo dok osoba s traumatskim iskustvom nije spremna za njih, uporno i namjerno izbjegavanje razgovora o njima može osobi s traumom poslati signal da je sama u svojoj boli. Iskren razgovor u sigurnom okruženju prvi je korak prema oporavku. 

• Mit: Ljubav sve liječi.

  
  

Istina: Ljubav pomaže kod trauma jer odražava sigurnost i prihvaćenost, ali nije univerzalno rješenje za sva traumatska iskustva. Podrška i toplina su važni, no bez svjesnog rada na obrascima i okidačima, stara rana lako se ponovno otvori i u najzdravijem odnosu. Baš kao što ljubav ne može zamijeniti odlazak stomatologu kod zubobolje, u pravilu ne može ni potpuno zamijeniti rad na sebi i iskustva koja tim radom stječemo - iako nam može bitno olakšati proces. 

Važno je znati da trauma nije kraj priče - upravo suprotno, ona je dokaz da smo preživjeli iskustvo koje nam je bilo vrlo teško. No, odbijamo li raditi na njoj, riskiramo da nam se ostatak života pretvori u preživljavanje u strahu od novih sličnih iskustava. Nezacijeljena trauma može u potpunosti preuzeti kontrolu nad našim životom, čemu pripomažu i različiti mitovi, poput ovih koje smo opisali. I to je još jedan razlog zbog kojeg je važno pričati o traumi i razbijati mitove - da traumi ne bismo u najboljoj namjeri dodatno olakšali preuzimanje kontrole nad životom.