Jesu li moji zdravstveni problemi nastali zbog trauma?

Novija istraživanja ističu traumatska iskustva kao važnu odrednicu našeg zdravlja, ali i brzine starenja. I tu ne mislimo samo na mentalno zdravlje i osjećaj starosti - razlike su vidljive i na biološkoj razini.

Traumatska iskustva mogu bitno poremetiti našu svakodnevicu – naše misli, emocije i ponašanja. Slaganje znanstvenika i stručnjaka o štetnosti trauma za mentalno zdravlje i dobrobit nije novost. No, jeste li znali da trauma može utjecati i na naše tjelesno zdravlje?

Prema rezultatima pregleda novijih istraživanja (Bourassa i Sbarra, 2024), trauma može ubrzati procese biološkog starenja. Osim izravnih utjecaja na biološko starenje, traumatska iskustva na procese starenja mogu utjecati preko naših društvenih ili zdravstvenih ponašanja. 

S jedne strane, novija istraživanja društvene isključenosti i usamljenosti pokazuju da što smo povezaniji sa zajednicom (posebice prijateljima), to naša DNA (a time i tijelo) sporije stari. S druge strane, izdvajanje iz zajednice dovodi do skraćivanja telomera leukocita, odnosno slabijeg imuniteta te povećanog rizika od demencije i kardiovaskularnih bolesti. Štoviše, procjenjuje se da se oko deset posto razlika u povećanju brzine starenja može pripisati samo neuspjehu u ostvarivanju kvalitetnih odnosa s drugima.

S druge strane, osobe s traumatskim iskustvima u djetinjstvu češće od prosjeka u odrasloj dobi puše, nedovoljno se kreću ili se upuštaju u različita rizična ponašanja. No, osobe s traumama također se i slabije od prosjeka u odrasloj dobi brinu o vlastitom zdravlju te nedovoljno (i nekvalitetno) spavaju. Sva navedena ponašanja mogu ubrzati tempo kojim se naše tijelo troši, odnosno ubrzati tempo kojim stari.

Naravno, svaka osoba je jedinstvena i na jedinstven se način nosi sa svojim iskustvima. No, spomenuti pregledni rad potencijalno traumatsko iskustvo predstavlja kao onaj prvi kamenčić na koji se spotaknemo. Ako se dočepamo na noge i uspijemo nastaviti dalje svojim putem, to neugodno iskustvo vjerojatno neće ni doseći razinu traume. No, ostanemo li uzdrmani, nepredvidljivost svakodnevnog života može nas usmjeriti prema različitim ponašanjima koja u konačnici ubrzavaju naše unutarnje satove, dovodeći do tjelesnih oštećenja, preranog starenja i svih neugodnih posljedica koje ga slijede. Iako ne biramo hoće li nam se traumatsko iskustvo dogoditi, uvijek možemo odabrati raditi na njemu kako bismo spriječili da se jedna tamna mrlja proširi preko cijelog platna našeg života.

Više o ovoj temi možete pročitati u izvornom radu:

Bourassa, K. J. i Sbarra, D. A. (2024). Trauma, adversity, and biological aging: behavioral mechanisms relevant to treatment and theory. Translational Psychiatry, 14(1), 285. https://doi.org/10.1038/s41398-024-03004-9