O Karli Bojić

Nastojim biti takva kao osoba, a i kao psiholog. Tu sam da budem podrška i oslonac, netko uz koga će se osoba osjećati sigurnom i slobodnom spustiti svoje štitove i dopustiti mi da zavirim unutra, nakon čega se zajedno probijamo kroz prepreke koje nailaze po putu, u hodu učeći i uvježbavajući kako biti snažnija, sretnija i zadovoljnija verzija samoga sebe. Taj put nije uvijek lak i jednostavan; normalno je ponekad se „popiknuti“, malo zalutati, sjesti sa strane i predahnuti... No, bit ću vjetar u leđa koji će osobu ponovno osoviti na noge, potaknuti ju da hrabro korača dalje i oboružati alatom za savladavanje nadolazećih barikada.

​

Kako bih mogla biti taj suputnik koji dovikuje riječi ohrabrenja, poticaja i smjernica, koristim znanja koja kontinuirano usvajam od 2017. godine kada sam upisala studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Od najranijih studentskih dana, dok smo se tek predstavljali i razgovarali okvirno o tome što nas zanima, ja sam već čvrsto znala da ću biti klinički psiholog. U svom sam naumu bila veoma ustrajna, tako da sam se tijekom studija angažirala u raznorazna volontiranja, kako bih se u što je moguće većoj mjeri približila struci, stekla konkretna iskustva i započela brusiti svoje vještine. Čim sam položila sve ispite, upisala sam apsolventsku godinu i odmah se bacila na stručne edukacije kojima sam se krenula oblikovati u savjetovatelja kakav sam danas.​

​

Tako sam, primjerice, u 2023. godini pohađala radionicu po principima Integrativne geštalt psihoterapije i završila tečaj mindfulnessa. U strpnju iste godine obranila sam diplomski rad i svega par mjeseci kasnije zaposlila se u Ženskoj grupi Karlovac „Korak“, gdje sam nešto više od godine dana radila u Skloništu i Savjetovalištu za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Od prosinca 2024. do listopada 2025. godine bila sam zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, u Područnom uredu Sesvete, gdje sam intenzivno radila na pružanju pomoći i potpore obiteljima, a ponajviše mladima.

Član Duga i Oblaka postala sam 1. siječnja 2024. godine; prvih 9 mjeseci na pola radnog vremena, a od listopada u punom opsegu. I time je službeno bio ostvaren jedan od mojih najiskrenijih i najvećih snova otkad sam kao dijete počela maštati o tome što želim raditi kad odrastem. Tada nisam nužno znala da se to zove „psiholog u području kliničke psihologije“, ali imala sam kristalno jasnu viziju gdje želim biti. Malo je reći da sam presretna i prezahvalna zbog toga što se sada nalazim na tom mjestu.

​

Rad na mojim savjetovateljskim i terapeutskim vještinama i kompetencijama u punom je jeku. Čitava 2024. i 2025. godina bile su ispunjene hrpetinom raznoraznih edukacija, npr. za rad s traumom po princima tjelesne psihoterapije, rad s neurodivergentnim osobama, sa žrtvama nasilja, s djecom i mladima kroz cikluse Mozaika podrške, za rad s asocijativnim kartama, zatim Tečaj izgradnje suosjećajnog uma, Radionice terapijskog pisanja te edukacije za provedbu brojnih mjernih instrumenata. No, ono što bih osobito istaknula kao svoju bazu i glavnu vodilju u radu jest edukacija iz bihevioralno-kognitivnih terapija, čiji sam prvi stupanj završila, a drugi aktualno pohađam (i polako i sigurno privodim kraju).

​

Marljivo učim i uporno nadograđujem svoje vještine jer doista volim savjetodavni odnosno psihoterapijski rad i želim maksimalno pomoći svima koji mi podare svoje povjerenje. Bila bi mi čast i velika sreća ako bih upravo ja mogla biti ta koja će koračati uz Vas i pomoći Vam dosegnuti zastavicu na cilju.