Trauma i posttraumatski rast

Ima biljaka koje rastu iz pustinjskog pijeska. Iz svakodnevnog života znamo da maslačak nekad raste iz malih pukotina u asfaltu. Isto tako, neke osobe rastu iz stresnih i traumatskih iskustava.

Trauma je riječ koja u sebi nosi težinu – ona označava emocionalne rane nastale uslijed životnih okolnosti. No, nakon nekog vremena mnogi ljudi otkrivaju i nešto pozitivno: posttraumatski rast.

Posttraumatski rast označava psihološki razvoj koji se može dogoditi nakon što osoba preživi traumatsko iskustvo. Za razliku od otpornosti, gdje osoba zadržava stabilnost unatoč stresnim i/ili traumatskih događajima, posttraumatski rast uključuje osobnu transformaciju – promjenu načina razmišljanja, osjećanja i doživljavanja. Trauma može potaknuti osobu da preispita vlastite vrijednosti i prioritete. Istraživanja pokazuju da mnogi ljudi nakon traumatskih iskustava govore o pozitivnim ishodima poput jačanja odnosa s bližnjima, većoj zahvalnost prema životu te otvaranju prema novim životnim mogućnostima. No, traume mogu biti povezane i s pojedinčevim prosocijalnim razvojem. Primjerice, žrtva nasilja može se angažirati u nekoj udruzi i pružati pomoć drugim žrtvama nasilja.

Ipak, važno je istaknuti da posttraumatski rast ne umanjuje težinu traume. Trauma nije korisna ni poželjna – bol i neugoda sadržane su u njezinoj definiciji. No, ta bol može služiti i kao signal da je vrijeme za unutarnje promjene. Kao i na većinu tog u životu, i na traumu možemo gledati s različitih perspektiva: možemo ju primarno razumjeti kao grozno životno iskustvo koje nismo zaslužili ili kao grozno životno iskustvo koje smo uspjeli preživjeti. Koje smo, unatoč mnogo boli, nadvladali. Iz te perspektive, traumatsko iskustvo nam ne govori da smo slabi i krhki jer nam se nešto dogodilo, nego da smo jaki i čvrsti jer smo nešto preživjeli. U onoj točki kad se zapitamo "Što ćemo sad s tom snagom?" činimo prvi korak prema našem posttraumatskom rastu.